Grupna izložba: Galerija Sv. Krševana, Šibenik, 2014.

Zajednički javni nastupi likovnih umjetnika okupljenih u nekoj posebnoj grupi nisu rijetka pojava, osobito u nekim prošlim vremenima. Ovakove grupe formirane su po različitim kriterijima i motivima koji su mogli biti: slični osobni svijetonazor, put za dosezanje ciljanog ideala, generacijska pripadnost ili naprosto neformalno uživanje u radnom i prijateljskom zajedništvu. Ovo posljednje bilo je presudno kod osnutka „Grupe 9“. Već na samom početku njihovog djelovanja iskazala se namjera njenih članova da svojim djelovanjem što više doprinesu podizanju standarda vizualne kulture u svojoj lokalnoj zajednici, ali i šire. Od 1998. do danas u devetnaest zajedničkih javnih nastupa dokazali su svoju vitalnost i djelima opravdali znatan društveni ugled koji su u međuvremenu stekli.

Ovu grupu sačinjavaju umjetnici koji su se uglavnom odavno potvrdili kao zreli i samosvojni autori. Svaki njihov javni nastup izaziva razumljivo posebni interes u publici, jer se tom prigodom može najbolje informirati o njihovom momentalnom dometu u individualnom stvaralaštvu. Pa i za njih same zajednički nastup u galerijskom prostoru sigurno je važan trenutak samoprovjere, koja obično riješava neke njihove dileme, podstiče latentne kreativne impulse, usmjerava daljnje stvaralačke izazove u avanturi likovnog stvaralaštva.

Da u tom smislu svi članovi ove grupe značajno profitiraju svjedoče njihovi međusobni česti kontakti a posebno tradicionalni predbožićni nastup u Studiju galerija sv. Krševana u Šibeniku.

Kao i više puta do sada, ponovno Grupa 9, prema svojim stručnim kriterijima, bira i ugošćava nekoliko novih autora s čijim djelima obogaćuje fundus ove izložbe. Članovi „Grupe 9“ koji izlažu na ovoj izložbi: Lana Martinović Čala, viješto reintepretira uobičajne motive, gradeći svoje kompozicije standardnim elementima ispunjavajući ih atmosferom nekog sijetnog raspoloženja i lirske ugođajnosti. Kristina Mihoković, na svojim fotografskim radovima traži i pronalazi zanimljive suodnose u biosferi koja nas okružuje s posebnom naklonošću prema najljepšem ukrasu prirode, cvijetu. Ana Polić Pavlinović, u potretu omiljene životinje suvereno prezentira usvojenu profesionalnu vještinu izričaja dodajući joj i svu itekako vidljivu osobnu empatiju koju osjeća prema motivu. Boris Čelar, kao što je radio posljednjih godina, služeći se kombiniranim likovnim tehnikama, konceptualistički propitkuje neke bolno aktualne socialne probleme suverenog društva referirajući se s nostaligijom na neke izgubljene vrijednosti. Miro Slavica, ovaj put izlaže karakteristični detalj rodnog pejzaža kojem, tretirajući ga s posebnom naklonošću i respektom, upućuje osobnu poruku iskrene adoracije. Ante Bergam, portretirajući osobu iz svog kraja, stavlja njegov lik među prepoznatljive elemente svojih kompozicija osnažujući tako njihov međusobni suodnos i osobnu ekspresiju.

Predrag Jokić, uvijek spreman upustiti se u neka nova kreativna istraživanja, ovaj put izlaže skulpture od drva pokušavajući u tom materijalu naći prihvatljivo sredstvo za emanaciju svojih doživljaja i raspoloženja, poštujući što je više moguće tvarnost materijala u kom se izražava. Vladimir Mihoković-Miha, u svojim djelima ponovno potvrđuje već odavno dosegnuto majstorstvo u likovnoj obradi viđenog, nadograđujući ga, koji put, duhovitim prizorima. Žarko Jurić, u svojim apstraktnim kompozicijama sukobljava različite gradbene elemente postižući tako dramaturški uzbudljive vizualne efekte koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim.

Marin Štokić, u izloženom dijelu pokušava, a i uspjeva, u jednom naoko banalnom prizoru pronaći intrigantne mogućnosti upotrebljene likovne forme. Ovim povodom na izložbi sudjeluju odabrani i pozvani autori: Silvija Sunara, izlaže kompozicije u tehnici mozaika koje vješto realizira u dinamičkim apstraktnim formama, a u kojima, izbjegavajući zamke dekorativnosti, ipak naslućujemo neka organičko biomorfna ishodišta. Anđela Tucaković, shvativši već odavno poznatu činjenicu kako je ljudsko lice najzanimljiviji pjezaž u prirodi, izlaže portrete njoj zanimljivih likova vješto ulazeći u njihove psihološke osobitosti. Davor Vukorepa, slikajući šumu kao krajolik, obraća joj se kao prirodnom fenomenu neobično pogodnom za likovnu interpetaciju, koji u sebi skriva ili otkriva bezbroj tajni, od kojih neke, relevantno oko i duh umjetnika ipak može proniknuti. Duje Kodžoman, domišljeno nam i efikasno upućuje neke poruke, a i neka pitanja, služeći se pri tome ravnopravno zagonetnim tekstom i infatilnim ali šarmantnim crtežom, naglašavajući na taj način, u njihovom suodnosu, svu kompleksnost i ozbiljnost trenutka naše svagdašnjice.

Djela recentne likovne umjetnosti stvaraju se u situaciji kad je nikad kao do sada dozvoljena velika sloboda stvaralaštva, ali u kojoj su umjetnička djela postala mnogo više predmeti tržišnih vrijednosti koje je isplativo kupiti, a ne kao nekad, predmeti zaljubljeničke strasti koja hrani dušu. Naš svijet kao da je do sada sve vidio i od svega se umorio pa se povlači u neka individualna zakloništa. Današnji umjetnik uglavnom nevjeruje ni u što (ili u sve podjednako) što je jedno te isto. Stoga, ovakvi skupni nastupi umjetnika vraćaju nadu da još nije sve izgubljeno i da još postoji želja za „davanje smisla“ svijetu zajedničkim djelovanjem. Kao što vidimo Grupa 9 i njihovi prijatelji djeluju na tom tragu sljedeći namjere u materijalizaciji svojih kreativnih poriva i iluzija, nastojeći doprinjeti poboljšanju neke bolje svagdašnjice, pa i sutrašnjice.

Grupa 9

• Ante Bergam Momin
• Boris Čelar
• Predrag Jokić
• Žarko Jurić
• Lana Martinović Čala
• Kristina Mihoković
• Vladimir Mihoković Miha
• Ana Polić Pavlinović
• Marin Štokić
• Miro Slavica
• Gosti na izložbi:
• Duje Kodžoman
• Silvija Sunara
• Anđela Tucaković
• Dario Vukorepa

Izvor: Galerija Sv.Krševana