"Bez umjetnosti okrutnost stvarnosti bi učinila ovaj svijet nepodnošljivim" rekao je George Bernard Shaw. I uistinu, umjetnost nam otvara vrata kroz koja možemo zakoračiti iz ovog zemaljskog sivog svijeta u svijet mašte i biti ono što jesmo. Umjetnik je onaj koji ima ključeve tih vrata. Drnišanka Silvija Sunara završila je srednju Umjetničku školu u Splitu i diplomirala na splitskoj Umjetničkoj akademiji u klasi profesora Gorkog Žuvele. Moglo bi se reći da ona umjetnost živi cijeli svoj život.

UMJETNIČKA SCENA U DRNIŠU

Govoriti o umjetničkoj sceni u Hrvatskoj ponekad predstavlja izazov, kakva je situacija s Drnišom, može li se tu uopće govoriti o takvoj sceni? Te koje su prednosti i nedostaci života u tako malom mjestu za jednog umjetnika?

Drniš ima malu, ali vrijednu umjetničku scenu. Moglo bih se reći kako je najbogatija glazbena scena, s obzirom na dugu tradiciju Glazbene škole u našem gradu. Naš bend ‘Dernis jam’ čine vrhunski glazbenici. Imamo pjesnike, slikare, moj stric je priznati karikaturist. Zajedno činimo mali mozaik kulturne scene Drniša. Ne zaboravimo da je najveći hrvatski kipar Ivan Meštrović upravo iz ovoga kraja i na to smo svi ponosni.

Najveća prednost života u malom mjestu je sporiji tempo života, koji ostavlja vremena za više rada i stvaranja. O temi akademskih umjetnika u malim mjestima šire splitske okolice bavio se novinar Slobodne Dalmacije, Damir Šime Šarac. Posjetio je šesnaest umjetnika, među kojima i mene. Ovaj lijepi projekt završio je izložbom ‘Izvan centra’, koja je prošle godine održana u Splitu, a gdje smo se zajednički predstavili.

Možete li reći nešto o svojem radu? Koliko izložbi imate iza sebe, koje su vaše glavne tehnike? Vidim da radite mozaike od stakla, to je sigurno komplicirano…

Iza mene je devet samostalnih izložbi. U svome radu iskušala sam se u različitim tehnikama, a posljednjih nekoliko godina izrađujem mozaike. Mozaik je drevna tehnika koja me oduvijek privlačila. Klasični postupak podrazumijeva rad u svježoj žbuci, a moja je podloga ogledalo. Rad je zahtjevan, iziskuje puno strpljena, preciznosti, ali kad se sve kockice slože rezultat je čista čarolija. Radim uglavnom u jako velikim formatima, pa se moje slike (ovisno o želji naručitelja) mogu ugraditi u zid, ili biti u prostoru kao samostalne. Osim toga, bavim se i primijenjenom umjetnosti – ukrašavanjem ogledala. Uz mozaik moja omiljena slikarska tehnika je uljena boja.

Odakle inspiracija?

Inspiriram se u jednom malom selu iz kojega potječem, u lijepoj netaknutoj prirodi, trčanjem u Petrovu polju… Veliki izvor inspiracije za mene je glazba, sviram klavir i tamburicu, volim Bacha i smatram da je glazba iznad svih umjetnosti. Osjećam je čitajući Hosseinija, a najljepša je melodija u nekim sasvim posebnim ljudima.

OBITELJ JE GLAVNA PODRŠKA

Radite kao profesorica, i imate obitelj. Kako balansirate sve te stvari, imate li vremena za sve?

Radim u pet škola – tri srednje gdje predajem povijest umjetnosti, a likovnu kulturu u dvije osnovne škole. Jako volim svoj posao, pa uz podršku obitelji uspješno usklađujem brojne aktivnosti.

Može li se od umjetnosti živjeti?

Hrvatska je stvarnost zaista teška i kupnja umjetničkog djela većini ljudi predstavlja luksuz. Trenutno se ne bih mogla osloniti samo na taj izvor prihoda, ali sam zadovoljna jer moje slike krase mnoge domove, poslovne prostore… Rad prezentiram preko svoje Facebook i web stranice silvijasunara.com, koja je vrlo dobro posjećena.

Planovi za budućnost?

Planovi za budućnost vezani su uz prezentaciju izvan zemlje, a novih ideja ne manjka i tu bih citirala Picassa: "Inspiracija postoji, ali te mora zateći pri radu."

Zajednički javni nastupi likovnih umjetnika okupljenih u nekoj posebnoj grupi nisu rijetka pojava, osobito u nekim prošlim vremenima. Ovakove grupe formirane su po različitim kriterijima i motivima koji su mogli biti: slični osobni svijetonazor, put za dosezanje ciljanog ideala, generacijska pripadnost ili naprosto neformalno uživanje u radnom i prijateljskom zajedništvu. Ovo posljednje bilo je presudno kod osnutka „Grupe 9“. Već na samom početku njihovog djelovanja iskazala se namjera njenih članova da svojim djelovanjem što više doprinesu podizanju standarda vizualne kulture u svojoj lokalnoj zajednici, ali i šire. Od 1998. do danas u devetnaest zajedničkih javnih nastupa dokazali su svoju vitalnost i djelima opravdali znatan društveni ugled koji su u međuvremenu stekli.

Ovu grupu sačinjavaju umjetnici koji su se uglavnom odavno potvrdili kao zreli i samosvojni autori. Svaki njihov javni nastup izaziva razumljivo posebni interes u publici, jer se tom prigodom može najbolje informirati o njihovom momentalnom dometu u individualnom stvaralaštvu. Pa i za njih same zajednički nastup u galerijskom prostoru sigurno je važan trenutak samoprovjere, koja obično riješava neke njihove dileme, podstiče latentne kreativne impulse, usmjerava daljnje stvaralačke izazove u avanturi likovnog stvaralaštva.

Da u tom smislu svi članovi ove grupe značajno profitiraju svjedoče njihovi međusobni česti kontakti a posebno tradicionalni predbožićni nastup u Studiju galerija sv. Krševana u Šibeniku.